• jesu li dostupne mogućnosti za zaštitu privatnosti
• mogu li se komentari moderirati prije objavljivanja
• je li program općenito prepoznat kao pouzdan
• jesu li roditelji upoznati s namjerom korištenja tog programa u obrazovanju
• postoji li odgovarajući sustav izvješćivanja
• jesu li jasno određeni postupci u slučaju incidenta.

Filtriranje ili blokiranje

U našim školama CARNetov sustav za filtriranje sadržaja za osnovne i srednje škole onemogućava pristup pojedinim mrežnim adresama procjenjujući njihovu neprimjerenost prema kategorijama i ključnim riječima. Usporedite li taj sustav s inozemnim iskustvima primijetit ćete da škole u Hrvatskoj zapravo uživaju vrlo veliku slobodu korištenja online sadržaja posebice u području programa za društveno umrežavanje. Odabir programa i načini korištenja u obrazovanju ostavljeni su na procjenu samim učiteljima, što je velika prednost, ali ujedno i velika odgovornost.

U Australiji su obrazovne vlasti u travnju ove godine dozvolile učiteljima korištenje programa društvenog umrežavanja u školama, ali za učenike je pristup i dalje blokiran (Facebook opened up to school teachers). U SAD-u je u školama pristup društvenim mrežama većinom potpuno blokiran pa je čak nemoguće otvarati stranice s običnim, školskim blogovima ili koristiti Twitter unutar školske mreže. Najčešće je dozvoljeno korištenje programa Edmodo – sigurne društvene mreže za učenike i učitelje.

Tiffany Della Vedova u blogu Using Social Media as Learning Spaces jasno objašnjava koje programe za društveno umrežavanje koriste za koje uzraste učenike te naglašava upute i pripreme koje je potrebno odraditi s učenicima prije nego li započnu koristiti sve te programe. Vjerujemo da biste se i vi složili s njenim stavom da programe koji propisuju minimalnu starosnu dob za korištenje (najčešće 13 godina) ne koristi s učenicima koji nemaju toliko godina.

Više informacija o tome kako američki učitelji razmišljaju o toj "preblokiranoj" situaciji možete pročitati na stranicama BannedSites koje su osnovane u svrhu uvjeravanja vlasti da takva blokada pristupa online sadržajima ipak pretjerana.  

Moj stav

Kao što ste mogli nazrijeti u prethodnim odlomcima ja nisam pristalica blokiranja pristupa društvenim mrežama iz škola. Naime, društvene mreže dio su svakodnevnog života naših učenika i na nama učiteljima je da ih pripremimo za njihovo korištenje te da pozitivnim primjerima pokažemo sve njihove prednost za obrazovanje.

Portal eTwinning

Smatram da se "plivanje" društvenim mrežama ne uči na programima za odrasle te da je učenike najbolje pripremiti u "plićacima" sigurnih društvenih mreža, primjerice eTwinninga ili Edmodoa u kojima smo sigurni da se djeca nalaze u dobrom društvu te da ih možemo zaštititi koliko god bude potrebno.

Dakle, na učiteljima koji se odluče koristiti programe za društveno umrežavanje u obrazovanju je odgovornost da dobro procijene koji program odgovara njima, njihovim učenicima i cilju koji žele postići.

I na kraju da završim u skladu s preporukama iz "Pravila prihvatljivog korištenja društvenih mreža" - sve napisano u ovom članku je moje osobno mišljenje i ne odražava stav institucija s kojima surađujem.

Nekoliko primjera Pravila prihvatljivog korištenja:

• Jedini primjer iz hrvatske škole - OŠ Antunovac - Pravila ponašanja i uvjeti korištenja profila škole na Facebooku
• Acceptable User Policy for Pupils’ Use of Hardware / Software at Leicester Grammar School 
• Acceptable User Policy, Trinity-Pawling School 
• Model acceptable use policy, Computer Crime & Intellectual Property Section - United States Department of Justice
• Social Media Policy, NSW Government, Education and Communities
• District 207 Board of Education Technology Policies
• The Innovative Educator blog: World Simplest online safety policy, The World's Simplest Social Media Policy u kojem Lisa Nielsen kritizira blokiranje pristupa online sadržajima
• Nordstrom, Social networking guidelines, primjer uputa za poslovno okruženje, vrlo primjenjivo i za obrazovne stručnjake.