preskoči na sadržaj
CUC cvrkuti:
Institucionalne politike u školama

Putokazi kroz društvene mreže

Autor: Lidija Kralj, prof.

Primjeri korištenja različitih programa za društveno umrežavanje u obrazovanju postaju sve češći. No, uz prednosti stižu nam i nedostaci. Jesmo li svjesni pozitivnih i negativnih posljedica korištenja programa za društveno umrežavanje? Imamo li dogovorena "pravila igre" za njihovo korištenje ili se prilagođavamo situacijama kako dolaze?

Pravila igre

"Pravila igre", odnosno školske politike ili možda jednostavnije "Pravila i upute za prihvatljivo korištenje" interneta, društvenih mreža i ostalih računalnih izvora trebala bi biti poznata unaprijed tako da svi korisnici budu svjesni situacije te mogućih posljedica. Nažalost, u Hrvatskoj takva pravila su vrlo rijetka, a njihovo donošenje i provođenje ovisi o učiteljima, ravnateljima i školi. U Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ne spominju se direktno, ali mogla bi biti dio kućnog reda škole ili etičkog kodeksa.  

U nedostatku domaćih primjera pogledat ćemo kako su ta pravila definirale škole u Velikoj Britaniji, SAD, Kanadi i Australiji. U njihovim školama uobičajeno je da na početku školske godine učenici, roditelji, a i učitelji potpišu pravilnik o prihvatljivom korištenju (Acceptable Use Policy) te da roditelji daju (ili ne) suglasnost za korištenje nekih programa i objavljivanje učeničkih podataka (primjerice fotografija, audio ili videozapisa na kojima su njihova djeca).

Na stranicama američkog Consortium for School Networking Initiative nedavno su objavljene suvremene, detaljne upute o tome što Pravila prihvatljivog korištenja trebaju sadržavati uključivši i niz objašnjenja i konkretnih primjera iz škola. Neki od primjera su Bellingham School District te Dysart School District, koji u uputama za korištenje mikroblogova i društvenih mreža u obrazovanju daju savjete kako bi učitelji trebali koristiti mogućnosti tih programa, a da pritom budu profesionalni i ne ugrožavaju svoju ili učeničku privatnost. Jedan od vrlo prihvatljivih savjeta je da učitelji unaprijed isplaniraju koje programe će koristiti te da o načinima korištenja tih programa obavijeste roditelje, učenike te kolege u školi. Pročitajte i cjelovit sadržaj njihove Acceptable Use Policy and Procedures.

 Simon Finch, savjetnik za internetsku sigurnost u svom blogu Thoughts on writing social media policy preporučuje učiteljima da prije korištenja programa za društveno umrežavanje naprave procjenu rizika kako bi osigurali dosljednost u korištenju tih programa. U toj procjeni trebali bi odgovoriti na pitanja:

  • jesu li dostupne mogućnosti za zaštitu privatnosti
  • mogu li se komentari moderirati prije objavljivanja
  • je li program općenito prepoznat kao pouzdan
  • jesu li roditelji upoznati s namjerom korištenja tog programa u obrazovanju
  • postoji li odgovarajući sustav izvješćivanja
  • jesu li jasno određeni postupci u slučaju incidenta.

Filtriranje ili blokiranje

U našim školama CARNetov sustav za filtriranje sadržaja za osnovne i srednje škole onemogućava pristup pojedinim mrežnim adresama procjenjujući njihovu neprimjerenost prema kategorijama i ključnim riječima. Usporedite li taj sustav s inozemnim iskustvima primijetit ćete da škole u Hrvatskoj zapravo uživaju vrlo veliku slobodu korištenja online sadržaja posebice u području programa za društveno umrežavanje. Odabir programa i načini korištenja u obrazovanju ostavljeni su na procjenu samim učiteljima, što je velika prednost, ali ujedno i velika odgovornost.

U Australiji su obrazovne vlasti u travnju ove godine dozvolile učiteljima korištenje programa društvenog umrežavanja u školama, ali za učenike je pristup i dalje blokiran (Facebook opened up to school teachers). U SAD-u je u školama pristup društvenim mrežama većinom potpuno blokiran pa je čak nemoguće otvarati stranice s običnim, školskim blogovima ili koristiti Twitter unutar školske mreže. Najčešće je dozvoljeno korištenje programa Edmodo – sigurne društvene mreže za učenike i učitelje.

Tiffany Della Vedova u blogu Using Social Media as Learning Spaces jasno objašnjava koje programe za društveno umrežavanje koriste za koje uzraste učenike te naglašava upute i pripreme koje je potrebno odraditi s učenicima prije nego li započnu koristiti sve te programe. Vjerujemo da biste se i vi složili s njenim stavom da programe koji propisuju minimalnu starosnu dob za korištenje (najčešće 13 godina) ne koristi s učenicima koji nemaju toliko godina.

Više informacija o tome kako američki učitelji razmišljaju o toj "preblokiranoj" situaciji možete pročitati na stranicama BannedSites koje su osnovane u svrhu uvjeravanja vlasti da takva blokada pristupa online sadržajima ipak pretjerana.  

Moj stav

Kao što ste mogli nazrijeti u prethodnim odlomcima ja nisam pristalica blokiranja pristupa društvenim mrežama iz škola. Naime, društvene mreže dio su svakodnevnog života naših učenika i na nama učiteljima je da ih pripremimo za njihovo korištenje te da pozitivnim primjerima pokažemo sve njihove prednost za obrazovanje.

Slika ekrana portala eTwinning

Portal eTwinning

Smatram da se "plivanje" društvenim mrežama ne uči na programima za odrasle te da je učenike najbolje pripremiti u "plićacima" sigurnih društvenih mreža, primjerice eTwinninga ili Edmodoa u kojima smo sigurni da se djeca nalaze u dobrom društvu te da ih možemo zaštititi koliko god bude potrebno.

Dakle, na učiteljima koji se odluče koristiti programe za društveno umrežavanje u obrazovanju je odgovornost da dobro procijene koji program odgovara njima, njihovim učenicima i cilju koji žele postići.

I na kraju da završim u skladu s preporukama iz "Pravila prihvatljivog korištenja društvenih mreža" - sve napisano u ovom članku je moje osobno mišljenje i ne odražava stav institucija s kojima surađujem.

Nekoliko primjera Pravila prihvatljivog korištenja:




Datum: 27. 9. 2011. u 17:28 sati
Pošalji prijatelju
Webfestival on delicious
preskoči na navigaciju